Međunarodni dan starijih osoba se od 1991. godine obilježava svake godine 1. listopada. Glasovanjem skupštine Ujedinjenih naroda (UN) 14. prosinca 1990. godine uspostavljen je 1. listopad kao Međunarodni dan starijih osoba, što je zapisano i u Rezoluciji UN-a 45/106. Svemu je prethodila inicijativa Bečkog međunarodnog akcijskog plana o starenju, koji je usvojila Svjetska skupština o starenju 1982. godine, ali je i kasnije iste godine usvojen na Generalnoj skupštini UN-a. Druga Svjetska skupština o starenju je 2002. godine usvojila Madridski međunarodni akcijski plan o starenju, kako bi odgovorila na izazove starenja stanovništva u 21. stoljeću i potaknula promicanje razvoja društva među svim uzrastima. Ovaj je dan utemeljen radi podizanja svijesti o pitanjima koja se tiču starijih osoba poput doprinosa starijih osoba društvu, ali i procesa starenja. Ovogodišnjim se Međunarodnim danom starijih osoba obilježava 70. godišnjica Opće deklaracije o ljudskim pravima i ističe posvećenost promicanju cjelovitih ljudskih prava i temeljnih sloboda starijih osoba.
Procjene demografskih kretanja pokazuju da se do 2030. godine na svijetu očekuje populacija od 1,4 milijardi osoba u dobi iznad 60 godina. Već se doseljavanje ljudi širom svijeta u gradove događa rekordnom brzinom; očekuje se da će do 2030. godine 6 od 10 ljudi živjeti u urbanim područjima svijeta. U skladu s fenomenom urbanizacije, broj starijih osoba najbrže raste u urbanim područjima zemalja u razvoju. Kombinirani učinak oba fenomena znači da se broj osoba starijih od 60 godina u gradovima može do 2050. godine povećati na više od 900 milijuna. Tada bi starije osobe činile četvrtinu ukupnog gradskog stanovništva u zemljama u razvoju. Ovi demografski trendovi starijim osobama stvaraju veće mogućnosti za poboljšanje kvalitete njihova života.
Visoko razvijeni gradovi pružaju veće mogućnosti stvaranja prihoda i obrazovnih mogućnosti. Stambene i urbane karakteristike su sigurnija okruženja za starije osobe, uključujući i mogućnosti boljeg prilagođavanja starijim osobama (engl. age-friendly) u javnim objektima poput pristupačnog, pouzdanog, sigurnog i fizički dostupnog prijevoza kao jednog od važnijih načina da starije osobe samostalno sudjeluju i uključuju se u društvo.
Prema popisu stanovništva 2011. godine, Republika Hrvatska je te godine imala 758.633 stanovnika u dobi 65 i više godina, s udjelom starijih osoba od 17,7 posto u ukupnoj populaciji. Prema podacima o umrlima Državnog zavoda za statistiku, 2017. godine je umrlo 44.301 (2016. 42.425) osoba u dobi 65 i više godina, a stopa smrtnosti za ovu dob je iznosila 54,14/1.000 (u 2016. 52,36/1.000). U dobnoj skupini od 65 i više godina najviše ljudi umire od cirkulacijskih bolesti, sa stopom 25,86/1.000 (25,67/1.000 u 2016.g.). Na drugom mjestu uzroka smrti su novotvorine sa stopom od 12,50/1.000 (13,05/1.000 u 2016.), zatim bolesti dišnog sustava 3,54/1.000 (2,72/1.000 u 2016.), endokrine bolesti i bolesti prehrane i metabolizma 2,64/1.000 (2,14/1.000 u 2016.) te bolesti probavnog sustava 1,95/1.000 (1,79/1.000 u 2016.). U osoba od 65 i više godina je 2017. godine zabilježeno 1.579 nasilnih smrti (stopa od 1,93/1.000). Najveći broj ih je uzrokovan padovima (643 osobe; stopa 0,79/1.000) i drugim vanjskim uzrocima slučajnih ozljeda (482 osobe; stopa 0,59/1.000). Čak 2,8 % svih vanjskih uzroka smrti osoba u dobi od 65 i više godine u 2017. godini je posljedica namjernog samoozljeđivanja (228 osoba, stopa 0,28/1,000).
Razumijevanje demografskih kretanja je preduvjet stvaranja mogućnosti održivog razvoja, a poznavanje dinamike starije populacije svakako predstavlja glavni preduvjet oblikovanja razvojnih izazova s kojima se svijet suočava u 21. stoljeću. https://www.hzjz.hr/sluzba-javno-zdravstvo/medunarodni-dan-starijih-osoba-2/